Osamdesetih godina prošlog stoljeća mladi Austrijanac hrvatskog podrijetla Dietrich (Didi) Mateschitz putovao je u Tajland. Čim je sišao s aviona oblio ga znoj zbog nesnosne vrućine i nevjerojatne vlage u zraku. Poželio se okrijepiti hladnim pićem što prije pa ga je jedan od radnika na aerodromu ponudio nečime što su nazivali Krating Daeng. Krating je tada bio već popularan energetski napitak na Tajlandu. Inspiriran okusom i okrijepom koju je doživio nakon ispijenog napitka, promislio je i shvatio da takvo nešto nema u Europi. Zašto se tadašnji apsolvent na Hochschule für Welthandel ne bi pozabavio time i omogućio Europi da uživa u tome okusu? Udružio se s tajlandskim biznismenom Chaleom Yoovidhyem i započeo proizvodnju napitka u Austriji. Za ime je odabrao Red Bull jer i u tajlandskom jeziku Krater znači crven a Daeng je bio naziv za lokalnu životinju nešto veću od bizona.
Proizvesti piće je bilo najmanji problem. Problem je bio, po riječima samog Dietricha, što nije postojalo tržište, no bio je odlučan napraviti ga. U prvim danima postojanja Dietrich je zapošljavao DJeve na partyima na kojima bi se samo određena količina Red Bulla prodavala kako bi mu se osigurao status nečega što se ne može kupiti tek tako i na taj način je proizvod približen mladoj klijenteli željnoj "zločestog" proizvoda koji može pobijediti umor, a što je bitnije može se miješati s alkoholom. Iz osobnog iskustva preporučujem vodku. :D
Čak je Dietrich prve dvije godine namjerno limitirao prodaju na milijun limenki godišnje i time je svome proizvodu donio kultni i ekskluzivni status. Svi su pričali o tom ludom piću iz Austrije, a od 1992. može ga se naručiti i u Sloveniji i Mađarskoj, a od 1997. u Sjedinjenim Američkim Državama. Globalni uspjeh bio je zajamčen. Ciljanje tržišta okupljenog u mladim ljudima željnih uzbuđenja i ekstremnih sportova bio je pun pogodak. Danas je Red Bull sinonim za ekstremne sportove.
Nema komentara:
Objavi komentar